Ovaj naslov je u stvari naslov jedne knjige koju sam zavolio čitajući je. Autor ovog djela je moderni ukrajinski književnik Andrej Kurkov. Mnoge poznanike koje poznajem, a smatram ih prilično načitanima ne znaju za ovog zanimljivog pisca. I zato mi je još slađe pisati o ovom djelu.Radnja se odvija u Kijevu i dešava se ovih godina. Glavni lik romana je novinar kojemu je posao da piše životopise o poznatijim ukrajinskim ličnostima na samrti, da bi se nakon njihove smrti to objavilo u novine. Posao je za njega kao novinara- pisca lagan. Stalno dobiva nove narudžbe za nove križiće, a zarada je odlična. Jedino mučno za njega je što sve češće mora pisati o njegovim poznanicima, a kasnije je zbog vlastite sigurnosti morao živjeti u izolaciji.
Pingvin je u ovom romanu životinja ljubimac koji živi zajedno sa glavnim likom u stanu. Zove se Miša. Miša se knjizi pojavljuje tu i tamo.
Više puta pingvin veselo šeće po stanu, nekada je povućen i zbijen u jedan kut stana, nekada veselo pljaska po hladnoj vodi u kadi. Ali nalijepše mi je bilo čitati o osječajnosti vlasnika prema pingvinu kada se razbolio. Samo u trenutku kada bi vlasnik vidio svog bolesnog ljubimca, svi osobni problemi su bili potisnuti. Sa suosječanjem je promatrao svog prijatelja. To su one sitnice koje, kada ih pročitaš, zadive te, otvore ti pogled na sebe samog.
Od istog autora pročitao sam još, ne manje vrijedno djelo, Dobri anđeo smrti. To su jedina dva Kurkova djela koja sam našao za posudbu u gradskoj knjižnici u Puli. Da ima još deset djela, sigurno bih sve pročitao.
Nema komentara:
Objavi komentar