U kafiću kod Zvjezdane

U subotu navećer prijatelj i ja otišli smo prema dogovoru po trećeg prijatelja. Nismo išli po četvrtog niti petog, ali trećeg jesmo. U cijeloj ovoj prići treći je najvažniji lik. Prvi i drugi lik možda ne bi trebali biti sporedni, ali oni to ipak jesu. Prvi i drugi lik su se tu i tamo javljali tu većer, povremeno bi nešto priupitali trećeg, a najčešće bi bilo to da bi prepustili trećemu da manipulira prostorom gdje se nalaze šesti i sedmi lik. Jer ponavljam, četvrti i peti u ovoj prići ne postoje. No polako, šesti i sedmi su se pojavili nešto kasnije u ovoj prići.

Likovi 1, 2, 3 kretali su se kroz prostor u nekakvoj kutiji u kojom je lik broj 3 dominirao i nagovorio likove 1 i 2 da idemo kod Zvjezdane (osmi lik u prići, drugi najvažniji lik). Bio je to jedan kafić u jednom selu. Osmi lik je bio oduševljen što sada vidi lika broj 3. Broj 3 je bio oduševljen što se našao sa likom broj 8. Likovi 1 i 2 su se malo i smijali, pa malo i javljali u početku no likovi 3 i 8 bili su toliko zaokupljeni jedan prema drugom pa su se likovi 1 i 2 povukli i šutjeli.

U istom kafiću su sjedili za šankom likovi 6 i 7 i gledali na televiziji Doru, No lik 3 to nije htio prihvatiti i glasno je pričao sa osmim likom. Zvuk na televiziji se pojačavao, ali treći lik je usporedno s time postajao sve glasniji.

Broj 6 i 7 su sada već bili tužni, jer ne mogu slušati izbor za pjesmu Eurosonga. Bili su tužni zato jer ne mogu shvatiti zašto im broj 3 to ne dopušta. A broj 8 je pitao broj 6 ''Šta nije dobra ova pjesma''. 6 je pogledao lika broj 8 sa pogledom tuge koja sada prelazi u mržnju. 3 je svo to vrijeme pričao sve glasnije i glasnije. Oči su mu se caklile od sreče što se može sada derati na lika broj 8. Lik broj 8 se nije derao. Ali je s ushičenjem prićao sa brojem 3

''Ajde stavi narodnjake'' kaže lik broj 3. I idu tako 3 i 8 do đu-boksa koji je stajao na zidu pored šanka.

''Šta da stavimo?'' pita lik broj 8.

''Mile Kitića, Ciganko''

Zvjezdana je zagasila zvuk na TVu na što su 6 i 7 negodovali. Svejedno glazba iz đu-boksa je zatreštala i dominirala prostorom ovog kafića. Broj 3 je zapjevao. Bio je sretan kao nikada do sada. U ruci je držao zapaljenu cigaru i pjevao -ciganko plave koseee... A i lik 8 je svako toliko zajevao sa likom broj 3. Likovi broj 3 i 8 bili su sretni. Likovi 1, 2, 6 i 7 baš i nisu. Svako toliko bi osmica rekla trojci da obožava narodnjake.

Liku broj 7 nije se vidjelo da li mu je svejedno ili nije. Ali na liku broj 6 se itekako vidjelo da mu nije svejedno. Tupo je zurio u televiziju bez zvuka misleći u sebi što li je zgriješio da ga 3 i 8 na taj naćin kažnjavaju. Prije je samo šutio i slušao Doru, a sada... Likovi broj 1 i 2 samo su sjedili i nisu gledali jedan u drugoga. Nisu više gledali niti u lika broj 3, nisu mogli. Niti likove broj 6 i 7 sada više nisu gledati. Nije im se više gledala niti televizija, niti prostor, niti sami sebe nisu htjeli gledati, sve im je nekako suvišno.

Napokon je lik broj 1 rakao liku broj 3 da sada i 1 i 2 idu dalje van, a da 3 ako hoće može i ostati. 3 je pošao sa likovima 1 i 2. Likovi 1, 2, 3 izišli su van Zvjezdaninog kafića. Ušli smo u kutiju kojom smo se ponovo kretali kroz prostor. Likovima 1 i 2 trebalo je nešto vremena da dođu k sebi. Lik tri je dominirao u unutršnjem prostoru ove kutije. Sa istom tom kutijom stali su pred drugi kafić po nagovoru lika broj 3. Dalje se sve odvijalo vrlo slično kao i u kafiću broj 1. Likovima 1 i 2 tu većer nije bilo lako sa likom broj 3