srijeda, 13. veljače 2008.

Prodavaći računala

Ovih dana razmišljao sam kako bi mi dobro došlo jedno novo osobno računalo. Zanima me da svakako imam bolji ekran jer bih se najviše bavio crtanjem, ili sličnim. Što se tiće koliko o kojem računalu znam ja sam čisti laik.
I onda sam jednog dana išao u Pulu u dvije elektroničke opreme.
U prvu koju sam ušao pitao sam prodavaća da li, ako nema, mogao nekako nabavit veći crt ekran jer sam čitao na internetu da su boje šarenije na takvim ekranima.
Odgovorio mi je: -Crt-i nisu više u điru.-

Odmah sam odustao da ga dalje pitam za takav "prethistorijski" ekran i pitao sam ga da mi makar otprilike kaže koliko bi koštao kvalitetniji lcd ekran, plus normalan kompjuter. Sve me nešto pitao koliko bajta, rama, a ja ga molečljivo gledam da nemam pojma o tome. Ali ipak, isprintao mi je cijene i sada sam bio sretan.

U drugoj prodavaonici bilo je puno gore. Ušao sam i opet sam pitao prodavaća za naki kvalitetniji lcd ekran. No kada sam vidio da je samo spustio glavu odmah sam okrenuo pitanje da mi kaže za cijene. On je lagano koraknuo dva koraka unatrag, leđima se naslonio na policu, stavio ruku preko ruke i opet spustio glavu. Gledao sam ga s velikim upitnikom iznad glave.
- Ja sad baš nemam neki cjenik- Nevoljko mi je odgovorio i nudi mi mali Samsungov letak. Zatim mi je objašnjavao da su tolike dobre lcd ekrane izmislili, ali malo više koštaju i da tu crt-i nemaju što tržiti. Pitao sam ga za Dell-ekran koji mi je preporučen iz one prve prodavaonice.
- To ti ide preko narudžbe, znaš- sa mukom mi je to odgovorio. Zatim sam ga pitao da li mogu nabaviti takav ekran kod njih, na to mi je odgovorio sljedeće:
- Da, naravno da možeš. Ali to ti je k'o xp profesional, kužiš.-
- Da, stvarno kužim.-

Posebni tipovi ljudi su večina prodavaća računala.


Nema komentara: