Digitalni toplomjer

Čovijek sa šarenom kapicom se našao sa svojim starim prijateljem Johnyjem. Njih dvojica se jako dugo nisu vidjeli, pa su sada bili sretni što se vide. Johny je muž svoje žene i otac svojeg malog sinčića. Johny je bio malo tužan jer mu je sin od sedam mjeseci sada bolestan. A i sam Johny ima uganutu nogu pa ne smije voziti.

Sa klasičnim toplomjerom imaju muke staviti djetetu pod pazuh. Zato je na banci digao svu svoju ušteđevinu i odlučio kupiti digitalni toplomjer. I zato je otišao kod prijatelja da ga zamoli za prijevoz do grada gdje će kupiti takav jedan toplomjer. Ušli su Johny i čovijek sa šarenom kapicom u auto i krenuli u grad. Na putu u grad stalno ga je zvala supruga na mobitel. Ali i on bi svakih par sekundi zvao svoju suprugu. Vozaću s šarenom kapicom je bila malo naporna cijela ova drama oko njih dvoje.

Stigavši u grad, Johny je ušao u ljekarnu i uzeo digitalni toplomjer. Sada je već bio ponosan što je tako brižan otac prema svom djetetu. Iako su do sada uz muku uspjevali izmjeriti temperaturu malom djetetu, ovo će trajati sekundu i neće mu to morati stavljati pod pazuh. Mala stvarčica zlata vrijedi.

Vratili su se do Johnyjeve kuće u koju su obojica ušli. Johny se nekako popeo do svog stana na šufitu zgrade. Dočekala ga njegova uplakana i tužna žena, koja je u naručju držala svog bolesnog sinčića. Oči su joj crvene i pune suza. ''Tuuužna scena'' pomisli čovijek s šarenom kapicom.

Johny je smirivao svoju ženicu. pogladio je svog sinčića koji je pogledao u stranca. Mali se nasmijao kada ga je pogledao. Sada pak izgleda da su svi bolesniji od sinčića. Johny je izvukao novi toplomjer iz kutijice i stavio u uhu djetešcu. Nakon par sekundi toplomjer je pokazao 37,2. Za provjeru je ponovo stavio u uho djetetu i sada je pokazalo 37,6. Johny je bio zbunjen. ''Vratit ću ja to natrag u apoteku. Tu je račun, tu je kutijica. Prijatelju, idemo natrag u grad!''

I vozili su se tako Johny i čovijek sa šarenom kapicom natrag u grad. Ponovo su uslijedili pozivi njegove žene, ali vozaču to ovaj puta nije toliko smetalo. Već se navikao od prije. Stali su ponovo pred istom apotekom u gradu. Šepajući se prošetao Johny do ulaza u apoteku, dok mu je prijatelj ostao u autu. Johny je pola sata uporno uvjeravao prodavačicu da toplomjer ne valja. Kada su se napokon dogovorili, Johny je odlučio pola vrijednosti toplomjera zamijeniti za razne lijekove, a drugu polovicu u novcu. Iz apoteke je izašao sa vrečicom punom lijekova. Ušao je u auto i obojica se odvezli natrag do svojeg mjestašca blizu grada. ''Glupe li napravice'' pomisli Johny.