Put u D.- okolica Zadra

Bio je to topao svibanjski dan kada smo se odlučili otisnuti sa mora i pobjeći na svježi planinski zrak. Htjeli smo doputovati do Plitvičkih jezera, ali smo stavši u selo Jošani, blizu Udbine odustali od jezera. U jednom restoranu u selu na Ličkoj magistrali stali smo ručati. Hrana je bila dobra, ali pomfrit odličan. U stvari, nikada u životu nisam jeo tako dobar krumpir.

Nakon ručka, vraćali smo se natrag na Ravne kotare. Prolazili smo Krbavsko polje, strmo se spuštali sa prijevoja na Velebitu i gledali na kanjon rijeke Zrmanje. Spustivši se niz Velebita stiže se do Masleničkog mosta. Kada ga se prolazi, zbog visokih betonskih ograda, ne vidi se Masleničko ždrilo. Nakon Masleničkog mosta cesta zavija uz obalu Novigradskog mora, gdje se uvijek može vidjeti puno ribarskih čamčića. Spustili smo se na Ravne kotare i skrenuli za maleni gradić Nin.

Nin je sagrađen blizu nekakve malene lagune. Ulice u gradu su bile raskopane zbog arheoloških istraživanja. Mjesni svečenik, kao slučajni prolaznik, objašnjavao nam je o antičkoj povijesti ovog gradića, ali mi ga nismo skoro ništa razumijeli. Radije smo išli sami potražiti crkvu svetog Križa.

Iznenadio sam se kakva je to malena crkvica. Fasada je okrečena bijelim vapnom, a jedini stalni stanovnici ove crkvice su lastavice. One su ovdje napravile sebi gnijezda. Blizu crkvice je kip biskupa Grgura Ninskog. Od tri kipa koliko ih se nalazi u Hrvatskoj ovaj je najmanji. Ali je u Ninu!

Iz Nina smo se uputili na otok Vir. Taj otok je sramotni primjer nelegalne izgradnje velikih stambenih zgrada. Taj otok se nekako najbrže uništavao u Hrvatskoj. Danas ni taj otok nije nikakav izuzetak. Posvuda ima takvih zgrada i naselja.