Iza Vratnika ulazili smo u Liku. Prolazili smo prostranstva zelenih šuma i plodnih polja, za razliku od golih stijenja koja smo prolazili pored Jadranske obale. Ljudi se nakon Domovinskog rata teško vraćaju u ove krajeve, pa su mnoge kuće pored kojih smo prolazili srušene i napuštene. Još je sablasniji prizor kada se vide ustaški i četnički grafiti koji su ispisani po tim ruševinama.
Na samom ulazu u Gospič, pored mosta na nekakvoj rječici je obnovljeno naselje koje izgleda super. Ali ćim smo počeli ulaziti u razrušeni centar grada izgubili smo volju za stajanje u ovoj žalosti. Malo smo se plašili i ljudi , jer ne znam kako bi se ponijeli prema nama kad znaju da je Istra bila pošteđena od rata. Nismo stajali, nastavili smo vožnju.
Cesta iz Gospiča ravno vodi za Karlobag, ali mi smo skrenuli na cestu prema Gračacu. To raskrižje je široko, sa nešto otočića koje se obilaze. Ali koji se mora obilaziti sa koje strane, mogli smo samo nagađati, jer prometnih znakova nije bilo. Cesta je dalje ravna, naselja su rjetka. Ali se prolazi kroz golemo prostranstvo šume. Prema jugu se gleda na Velebit, a prema zapadu, ravno, gleda se na sniježnu planinu Dinara.
Stigosmo u Gračac odakle skrećemo na jug prema Zadru. Pada mrak pa se odlučujemo na to da prespavamo u autu negdje blizu Zadra. Parkirali smo se na parkiralištu na Jadranskoj magistrali. Bilo je to na putu između Bribira i Sukošnja. Par metara smo bili parkirani pored morskog plićaka, u malenoj borovoj šumici.
Nema komentara:
Objavi komentar