U Mimozi nije uopće loše. Glazba koja svira sa cd-plejera je rock and roll. Ekipica koja svakodnevno zalazi u ovaj kafić su srednjoškolski rockeri iz Pule. Svake subote se ovdje održava nekakav koncert mladih nealternativnih bendova. Ove subote je bio koncert Titos boys, a jućer, u nedjelju bio je turnir u biljaru.Broj 1, 2 i 3 su jućer ušli u Mimozu. Pili su za šankom i uopće ih nije bilo briga za biljarsko natjecanje. Nije ih bilo briga niti za tridesetak dugokosih mladića kojima su bili okruženi. Nije ih bilo briga što prijatelj broj 3 uporno i užasno glasno preprićava o sajli na kombajnu kako može srušiti stablo. Broja 1 i 2 je malo šta tada bilo briga.
No ipak im je nešto iza šanka bilo smiješno. Smiješan im je bio konobar. Visok, vitak, faca lagano budalasta, fura se da je ozbiljan, a čim se nešto smiješno kaže neuspješno se pokušava suzdržati od smijeha. Kratka kosa podignuta je u vis gelom. Frizura podsjeća na pjetlovu krijestu. A na sebi nosi bijelu majicu s velikim natpisom Iron Maiden. Ali bez obzira, lik je vjerojatno okej. Međutim gdje je onaj rokenrol u kojem je kul biti malo podrapan, prljav, neuredan i slobodan
Cijelo to vrijeme na uho je dopirao iritantno glasan govor od prijatelja broj 3. Prijatelj koji je uvijek slušao narodnjake, zna sve o traktorima i kombajnima, voli prićati s curama bosanskim naglaskom. On je zajeban tip u kožnjaku. Broj 1 ga više nije mogao slušati, a ne može se lika broj 3 nikako niti ušutkati. Zato je broj 1 zapjevao s brojem 3 nešto improvizirano, kratko, ali ne narodnjački. Glavna konobarica ih je ljutito pogledala i pitala ''jeste li završili''. broj 1 i 3 su prestali s pjevanjem. Pjesma je trajala kratko, nekih deset sekundi i pjesma nije bila glasna. Njih trojica su ostali za šankom i pili. Nisu pjevali i opet su slušali priće o čvrstoći kvalitetne sajle što im je pričao broj 3
Nema komentara:
Objavi komentar